Od homologacijskog specijala do legende koja je punila startne liste
Postoje automobili koji su brzi. Postoje automobili koji su slavni. A postoje automobili koji su promijenili cijeli sport.
Mitsubishi Lancer Evolution, od milja samo Evo, spada u ovu treću, najrjeđu kategoriju.
Od 1992. do 2016. nastalo je deset generacija, od Evo I do Evo X, a nijedan drugi automobil u povijesti relija nije bio tako prisutan, tako mnogobrojan i tako voljen — od Svjetskog prvenstva, preko Europskog, pa sve do najmanjeg nacionalnog prvenstva i brdskih utrka.
Bio je sirov, čvrst, jednostavan za tuning i gotovo neuništiv. I upravo zato ga danas tako jako nedostaje.
Kako je sve počelo: Evo I (1992.)
Priča počinje početkom 90-ih. Mitsubishi je dotad u reliju nastupao s velikim i teškim Galant VR-4. Bio je snažan, ali prevelik i trom za uske, zavojite brzince međunarodnih relija.
Odgovor je bio genijalno jednostavan: uzeti manji Lancer, ugraditi u njega 2.0 turbo motor 4G63T iz Galanta, dodati pogon na sve kotače i napraviti 2.500 primjeraka koliko je tražila homologacija za Grupu A.
Plan je bio skroman. Realnost je bila eksplozija.
Evo I je rasprodan u Japanu u samo tri dana. Mitsubishi je shvatio da nije napravio samo reli automobil — napravio je ikonu.
Tako je rođena formula koja će se zadržati sljedeća 24 godine:
2.0 turbo + 4×4 + lagana, čvrsta karoserija + beskonačan potencijal za preradu
Evo I – Evo X: evolucija koja nikad nije stala
Evo I – III (1992. – 1996.): temelj legende
Prve tri generacije postavile su temelje. Evo III je bio prvi Evo koji je ozbiljno nastupio u Svjetskom prvenstvu i donio Mitsubishiju reputaciju koju će kasnije samo potvrditi.
Evo IV – VI (1996. – 1999.): zlatno doba
Ovo je razdoblje u kojem je Evo postao nepobjediv. Evo IV je donio novu platformu i poznati agresivni izgled, Evo V je donio šire blatobrane i još više potisne sile, a Evo VI je postao savršenstvo te ere.
Upravo su Evo IV, V i VI bili automobili s kojima je Mitsubishi osvojio konstruktorski naslov 1998. i četiri vozačka naslova zaredom.
Evo VII – IX (2001. – 2007.): vrhunac Grupe N i N4
S Evo VII Mitsubishi je prešao na veću, čvršću platformu Lancera Cedia. Evo VIII je donio još više snage i legendarnu verziju MR, a Evo IX je za mnoge puriste — posljednji pravi Evo.
Zašto? Zato što je Evo IX bio posljednji s legendarnim motorom 4G63 i prvi Evo s MIVEC sustavom varijabilnog upravljanja ventilima na usisnoj bregastoj osovini. Bio je lakši, življi i neposredniji od svega što je došlo poslije.
Evo X (2007. – 2016.): posljednji model
Evo X je bio deseta i posljednja generacija. Mitsubishi Lancer Evolution X je deseta i finalna generacija, a proizvodnja je završila u svibnju 2016. godine.
Dugovječni 4G63 s lijevanim željeznim blokom i aluminijskom glavom, čija arhitektura seže još do Galanta VR-4 iz 1988., konačno je umirovljen i zamijenjen potpuno novim aluminijskim motorom 4B11T.
Evo X je bio moderniji, udobniji, tehnološki napredniji, s opcijom 6-brzinskog DCT mjenjača s dvije spojke. Ali za mnoge navijače, bio je i kraj jedne ere — posljednji put da je Mitsubishi napravio sirovi, homologacijski cestovni reli automobil.
Nakon njega — tišina. I praznina koju reli osjeća i danas.
Tommi Mäkinen: čovjek koji je Evo učinio besmrtnim
Ne može se pisati o Lanceru Evolution bez Tommi Mäkinena.
Finac je s Mitsubishijem osvojio četiri naslova svjetskog prvaka zaredom — 1996., 1997., 1998. i 1999. — i to svaki put vozeći Ralliart Mitsubishi Lancer ( Carisma) Evolution.
To je nevjerojatno iz dva razloga:
1. Vozio je auto Grupe A protiv WRC automobila
Dok su Subaru, Toyota i Ford već razvijali potpuno nove WRC bolide po novim pravilima iz 1997., Mitsubishi je ostao vjeran homologacijskom autu Grupe A, samo malo modificiranom da bi mogao konkurirati novoj WRC klasi.
I pobjeđivao je. Četiri godine zaredom.
Lancer Evolution bio je jedinstven po tome što je kao homologacijski auto Grupe A bio ravnopravan, a često i brži, od tadašnjih WRC automobila.
2. Osvojio je naslove s četiri različita Evo modela
Mäkinen je naslove osvajao u Evo III, IV, V i VI. To najbolje govori o kontinuitetu razvoja — svaka generacija je bila bolja, a Mitsubishi nikad nije stao.
22 od ukupno 24 WRC pobjede u karijeri Mäkinen je ostvario upravo za volanom Lancer Evolutiona. Zbog toga se i danas crveno-bijeli Evo VI s natpisom “ TOMMI” smatra jednim od najprepoznatljivijih reli automobila svih vremena.
Najprisutniji auto u reliju: od WRC-a do lokalnog relija
Ako ste 90-ih ili 2000-ih otišli na bilo koji reli — bilo gdje u Europi — vidjeli ste Evo.
Bio je to najmnogobrojniji i najprisutniji reli automobil na svijetu:
- Svjetsko prvenstvo (WRC): tvornički Ralliart tim, ali i bezbroj privatnika
- Europsko prvenstvo (ERC): Evo je godinama bio okosnica startne liste
- Nacionalna prvenstva: Hrvatska, Italija, Češka, Poljska, Velika Britanija, Irska, Finska, Grčka, Turska — svugdje isti prizor
- Klasa N4 / Grupa N: ovdje je Evo bio apsolutni kralj
Zašto baš N4?
Zato što je Grupa N bila klasa gotovo serijskih automobila, a serijski Evo je već tvornički bio gotovo trkaći auto. Dovoljno je bilo dodati kavez, sjedala, elektroniku, ovjes i zaštitu, i imali ste automobil koji je mogao pobijediti na bilo kojem reliju na svijetu.
Nijedan drugi auto nije nudio toliko za tako malo novca. Subaru Impreza WRX STI je bio veliki rival, ali Evo je u N4 klasi bio — brojčano — gotovo uvijek u većini.
Na jednom prosječnom nacionalnom reliju 2000-ih nije bilo čudno vidjeti 15, 20, pa i 30 Lancera Evolution na startu. To se nikad više nije ponovilo ni s jednim drugim modelom.
Savršen auto za preradu i tuning
Evo nije bio samo brz. Bio je savršen za preradu.
Razlozi su jednostavni i genijalni:
1. Motor 4G63 — motor koji trpi sve
2.0 turbo motor s lijevanim željeznim blokom bio je gotovo neuništiv. Serijskih 280 KS je bila samo početna točka.
S čipom, ispuhom i malo većim pritiskom turbine — 350 KS.
S većom turbinom, injektorima i pumpom i LAG sistemom poznati bang bang — 450 KS.
S nekim drugim brutalnim tuning kitovima — 600, 700, pa i preko 800 KS.
I blok bi to izdržao. Zato tuneri i danas kažu: “4G63 je motor koji je Mitsubishi napravio kao da je znao što ćemo mu raditi.”
2. Pogon na sve kotače s aktivnim diferencijalima
Evo je od ranih dana imao napredni AYC (Active Yaw Control) sustav, koji je raspodjeljivao moment između stražnjih kotača i doslovno “uvlačio” auto u zavoj. Za 90-e, to je bila svemirska tehnologija.
3. Jednostavnost
Za razliku od današnjih automobila prepunih elektronike, Evo je bio mehanički pošten. Tuner s dobrim alatom, laptopom i znanjem mogao ga je pripremiti u garaži. Nije trebao tvornički laboratorij.
Zato su ga pripremali svi:
- Tvornički: Ralliart, Mitsubishijeva tvornička tuning firma, pripremala je tvorničke WRC, Grupa N i cestovne specijale
- Privatno: stotine malih, privatnih tunera po cijeloj Europi i svijetu — od Italije, Češke i Velike Britanije do Hrvatske i Srbije
Svaki je imao svoju “tajnu” mapu, svoju turbinu, svoj ovjes. A svi su vozili isti auto. To je stvorilo cijelu kulturu, zajednicu i tržište dijelova kakvo nijedan drugi auto nikad nije imao.
Evo 9 protiv S2000: David protiv Golijata
Kad su se pojavili S2000 automobili, mnogi su otpisali Evo.
S2000 bolidi — Peugeot 207 S2000, Fiat Grande Punto Abarth S2000, Škoda Fabia S2000 — bili su potpuno drugačije konstruirani:
- atmosferski 2.0 motori s visokim brojem okretaja
- sekvencijalni mjenjači
- lakše, naprednije šasije
- tvornički razvijeni isključivo za utrke
Nasuprot njima, Evo IX je bio — na papiru — staromodan: serijski auto s turbinom, H-mjenjačem i Grupom N homologacijom.
Smatralo se da Evo 9 više nije konkurentan. Da je njegovo vrijeme prošlo.
A onda su došli vozači koji su dokazali suprotno.
Paolo Andreucci — Italija
U Italiji, na domaćem terenu S2000 bolida, Paolo Andreucci je s Mitsubishi Lancerom Evo IX tima Ralliart Italia pobjeđivao i bio brži od tvorničkih S2000 automobila, posebno na makadamu.
Njegove pobjede, poput one na Rally Costa Smeraldi 2008. s Evo IX, postale su legendarne — jer je pobijedio moderniju, skuplju i “napredniju” tehniku s automobilom koji je većina već otpisala. Andreucci je kasnije prešao u Peugeot 207 S2000, ali njegove partije s Evo IX ostale su dokaz da auto još uvijek ima što reći.
Václav Pech — Češka
Ista priča u Češkoj. Václav Pech je s Mitsubishi Lancerom Evo IX osvajao naslove i pobjeđivao na relijima češkog prvenstva protiv S2000 bolida.
Na primjer, na Rally Příbram 2009. Pech je u svojem Evo 9 pobijedio i smanjio zaostatak za vodećim Romanom Krestom u ukupnom poretku prvenstva.
A na Rally Bohemia 2009., dok je Kresta vozio Peugeot 207 Super 2000, Pech je s Mitsubishi Lancerom Evo IX bio prvi od automobila Grupe N i završio ukupno četvrti.
Poruka je bila jasna: Evo 9 se mogao nositi, pa čak i pobijediti S2000 bolide.
Kako? Zbog momenta turbine, zbog trakcije na makadamu, zbog čvrstoće i zbog toga što je bio savršeno poznat mehaničarima i vozačima. S2000 je bio brži na asfaltu, ali na makadamu i u teškim uvjetima, Evo IX je i dalje bio kralj.
Mitsubishi Lancer WRC: nasljednik koji nije ponovio slavu Grupe A
Nakon ere Grupe A, Mitsubishi je morao napraviti pravi WRC auto po novim pravilima.
Tako je nastao Mitsubishi Lancer WRC (2001. – 2005., u verzijama WRC, WRC04 i WRC05).
Na papiru, trebao je biti bolji od svega prije. U praksi — nije.
Lancer WRC nikad nije ponovio uspjeh starijih modela Grupe A. Bio je težak, nerazvijen poput ostalih WRC-a, često nepouzdan, a Mitsubishi je u to vrijeme već smanjivao budžet za motorsport.
Dok je stari Evo VI Grupe A pobjeđivao na relijima, novi Lancer WRC se mučio da dođe do postolja.
To je jedan od najtužnijih paradoksa u povijesti relija: Mitsubishi je napustio auto koji je pobjeđivao, da bi napravio auto koji nije.
Mnogi privatnici su zato i dalje radije vozili stari Evo VI, VII, VIII i IX u Grupi N, nego tvornički Lancer WRC.
Zašto nam Evo tako jako fali?
Danas, kad pogledate startnu listu bilo kojeg relija, vidite Rally2, Rally3 i Rally4 automobile. Brzi su, sigurni, tehnološki gotovo savršeni.
Ali nijedan od njih nije Evo.
Fali nam Evo jer:
1. Bio je dostupan svima
Niste morali biti tvornički vozač da biste vozili Evo. Mogli ste kupiti povoljno rabljeni Evo VIII , pripremiti ga u garaži i sutra startati na reliju. Danas je to gotovo nemoguće.
2. Bio je sirov i iskren
Bez previše elektronike, bez “modova vožnje”, bez umjetnog zvuka. Samo turbo, 4×4, volan i vaše ruke. Ako ste pogriješili, auto vas je kaznio. Ako ste bili dobri, nagradio vas je kao nijedan drugi.
3. Bio je zajednica
Evo je stvorio kulturu. Klubove, forume, trke, druženja, razmjenu dijelova. Ljudi nisu samo vozili Evo — živjeli su Evo.
4. Bio je zvuk djetinjstva
Za cijelu generaciju navijača, zvuk 4G63 motora s anti-lag sustavom, pucanje iz ispuha i šištanje blow off ventila — to je zvuk relija. Kad je Mitsubishi izašao iz WRC-a i ugasio Evo, dio tog zvuka je zauvijek nestao.
Zanimljivosti koje možda niste znali
- Ralliart je bio više od naljepnice. Ralliart je bila Mitsubishijeva tvornička motorsport divizija koja je pripremala sve, od WRC automobila,terenaca za Paris-Dakar rally do cestovnih specijala poput Evo VI Tommi Mäkinen Editiona. Taj model i danas vrijedi više nego kad je bio nov.
- Evo je bio zabranjen u Americi? Dugo vremena Evo nije smio u SAD zbog homologacije. Kad je konačno stigao 2003. s Evo VIII, Amerikanci su ga dočekali kao da je sletio s druge planete. Danas su američki Evo VIII i IX među najtraženijim youngtimerima na svijetu.
- Evo vs. STI — vječni rat. Rivalstvo Mitsubishi Evo vs. Subaru Impreza STI obilježilo je cijelu eru. U WRC-u je Subaru imao više konstruktorskih naslova, ali u Grupi N i na cestama, Evo je uglavnom bio izbor tunera.
- Evo IX je bio lakši od Evo X. Iako je Evo X bio moderniji, mnogi vozači i danas tvrde da je Evo IX bio posljednji “pravi” Evo — lakši, izravniji, s više osjećaja.
- Ime “Evolution” nije bilo slučajno. Svaka generacija je bila doslovna evolucija prethodne. Mitsubishi nikad nije radio revoluciju — radio je evoluciju. I to je funkcioniralo 24 godine.
remek-djelo koje se više ne proizvodi
Mitsubishi Lancer Evolution nije bio savršen auto.
Trošio je puno , serijski Mitshubishi Evo rezervoar goriva na 250 km, reli verzija litra na kilometar sa LAG modom. Bio je tvrd, bučan, neudoban za svaki dan i unutrašnjost mu nikad nije bila luksuzna.
Ali bio je savršen reli auto.
Bio je auto koji je običnom čovjeku dao tvornički trkaći automobil. Auto koji je punio startne liste od WRC-a do lokalnog relija. Auto koji je s Tommi Mäkinenom pobjeđivao WRC bolide, s Andreuccijem i Pechom pobjeđivao S2000 bolide, i s tisućama anonimnih privatnika pobjeđivao na stotinama relija diljem svijeta.
Mitsubishi je izašao iz Svjetskog prvenstva. Prestao je proizvoditi Evo. Danas proizvodi SUV-ove i hibride.
A reli je ostao bez svog najvjernijeg vojnika.
Zato i danas, kad na startu vidimo stari Evo IX kako prolazi s anti-lagom i plamenom iz ispuha, publika ustane. Jer znaju — to nije samo auto.
To je remek-djelo japanske mehanike.


