Susret sa Sauber Petronas C17 u Njemačkoj i kraj V10 ere
Mnogi se pitaju što se dogodi s bolidom Formule 1 kada odveze svoju zadnju utrku. Ne završe na otpadu. Njihov drugi život je često dug i skup. Neki završe u tvorničkim kolekcijama poput Ferrarijeve u Maranellu i tajnom McLarenovom skladištu “Unit 2”, drugi na aukcijama gdje postižu milijunske iznose, a treći postanu show-bolidi po sajmovima i trgovačkim centrima. Najsretniji završe tamo gdje im je i mjesto – u muzejima.
Jedan takav smo sreli uživo u Njemačkoj, u Technik Museen Sinsheim Speyer. Među desecima trkaćih legendi, dominira plavo-tirkizni bolid koji ne možete promašiti: Sauber Petronas C17 iz 1998. godine.
Sauber C17 – bolid iz vremena kada se Formula 1 slušala
Na ploči pored bolida sve piše kratko i jasno:
Godina proizvodnje: 1998 | Snaga: 730 PS | Zapremina motora: 2.998 ccm | Motor: V10
Iza Petronas imena krije se prava istina – Petronas SPE-01D, što je zapravo Ferrarijev V10 motor tip 046/2 od 75 stupnjeva. Bolid s kojim je Sauber nastupao u Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Vozili su ga Jean Alesi, koji je te godine došao iz Benettona, i Johnny Herbert. Te sezone Sauber je osvojio 6. mjesto u poretku konstruktora s 10 bodova.
Zašto su V10 bolidi bili vrhunac Formule 1?
Sezona 1998. bila je jedna od najtežih za inženjere, kako i sam muzej navodi na engleskom dijelu ploče: “The change of rules for the 1998 season was truly discouraging: a by 20 cm reduced tread, a wider cockpit and the profiled tires resulted in a difficult task.”
Bolid je sužen za 20 cm, kokpit proširen, uvedene su uske gume s utorima. Ali za publiku, to je bilo zlatno doba.
Razlog je zvuk. 3.0 V10 motori vrtjeli su se do 17.000 o/min i proizvodili onaj sirovi, visoki krik koji ste osjećali u prsima. Bez hibrida, bez baterija. Samo 730 konja u bolidu lakšem od 600 kg. Današnji bolidi imaju preko 1000 KS, ali su teški, tihi i komplicirani. Tada ste na stazu išli da čujete Formulu 1.
To je bilo vrijeme kada je Formula 1 bila popularnija nego danas jer je bila opasnija i neposrednija. Nije bilo Halo zaštite, nije bilo DRS-a. Bilo je dvoboja Häkkinen protiv Schumachera, a svaka se pogreška skupo plaćala.
Gdje danas završavaju stari F1 bolidi?
Sudbina bolida nakon sezone obično ide jednim od ovih puteva:
1. Tvornička baština: Momčadi čuvaju svoje najvažnije bolide. Williams ima najveću privatnu kolekciju na svijetu s preko 38 bolida u Groveu.
2. Muzeji i izložbe: Bolidi od povijesnog značaja postaju muzejski eksponati, često sačuvani točno onakvi kakvi su prešli cilj.
3. Privatne kolekcije: Bogati kolekcionari kupuju ih izravno od momčadi. Cijene idu od 500.000 eura za jedan Sauber do 15 milijuna za Schumacherov Ferrari.
4. Promo i show programi: Programi poput Ferrari F1 Clienti održavaju oko 70 povijesnih bolida u voznom stanju za privatne vlasnike.
Ovaj Red Bull Sauber Petronas C17 imao je sreće. Nije izrezan nakon sudara, nije završio u nekom noćnom klubu. Sačuvan je zajedno s crvenim Maseratijem 250F i drugim legendama, ispod velikih fotografija Fangia i Stewarta.
Zašto je važno vidjeti ih uživo?
Zato bolidi poput ovog Saubera nisu samo eksponati. Oni su vremenske kapsule. U Sinsheimu stoji na metar od Maseratija 250F iz 50-ih, i točno se vidi 40 godina evolucije na jednom mjestu – od drvenog volana do karbonskog monokoka, od žičanih kotača do Bridgestone Potenza guma širokih kao valjak.
To je i razlog zašto stari F1 bolidi nikada neće izgubiti vrijednost. Dok današnja Formula 1 ide prema sintetici, hibridima i održivosti, ovi bolidi ostaju podsjetnik na eru kada je sve bilo glasnije, lakše i opasnije. Sezona 1998. na kraju je ostala upamćena po dvoboju Häkkinen – Schumacher, a bolidi poput C17 bili su oni hrabri autsajderi koji su činili grid punim.


