Mercedes A-klasa W168 (1997. – 2004.) i W169 (2004. – 2012.) bila je revolucionarna kada se pojavila. Visoka, praktična, gradska, s mnogo prostora na malenoj površini i sa zvijezdom na prednjoj maski. Danas je jedan od najjeftinijih Mercedesa na tržištu rabljenih automobila.
No za to postoji razlog. I zato će vam većina mehaničara, kada vidi staru A-klasu na dizalici, samo tiho uzdahnuti.
Nije riječ o tome da je automobil loš za vožnju. Riječ je o tome da je izrazito nedostupan za popravak.
1. Sve počinje od „sendvič“ konstrukcije
Stara A-klasa nije građena kao klasičan automobil. Mercedes je kod W168 i W169 koristio takozvani „sendvič“ koncept: motor i mjenjač nisu ugrađeni uspravno ispred kabine, nego su položeni gotovo vodoravno, nisko, djelomično ispod poda.
Zamislili su to ovako: u slučaju frontalnoga sudara motor se spušta ispod putničke kabine, umjesto da prodre u nju, a automobil dobiva mnogo više unutarnjega prostora.Na papiru genijalno. U radionici – prava muka.
Kod običnoga automobila otvorite poklopac motora i vidite motor. Kod stare A-klase otvorite poklopac i vidite – poklopac, plastiku i pregradu. Motor je dolje, stisnut između prednjega ovjesa, poda i pomoćnoga okvira.Do njega se gotovo ne može doći odozgo.
2. Za zamjenu spojke motor mora van – zajedno s prednjim ovjesom
Ovo je najbolji primjer zašto mehaničari ne vole ovaj automobil.
Kod većine automobila zamjena spojke izgleda ovako: automobil na dizalicu, skine se mjenjač, promijeni se spojka, vrati se mjenjač. Posao od nekoliko sati.
Kod stare A-klase postupak izgleda ovako:
Motor se mora spustiti ili potpuno izvaditi zajedno s mjenjačem i prednjim ovjesom.
Tek tada se može doći do spojke. Dakle, za jedan u osnovi potrošni dio mora se raditi posao koji je kod drugih automobila rezerviran za temeljiti popravak motora.
Zato je i sama zamjena spojke na A-klasi poznata po tome što u radionicama traje znatno dulje nego kod konkurencije, a normativi za taj posao među najvišima su u klasi.
Ista logika vrijedi i za brojne druge popravke.
3. Alternator, kompresor klima-uređaja, starter – sve je nedostupno
Na staroj A-klasi gotovo ništa s prednje strane motora nije lako dostupno:
- Alternator je stisnut, teško se vadi i često zahtijeva spuštanje agregata ili rastavljanje pola prednjega dijela
- Kompresor klima-uređaja nalazi se dolje, u zoni u kojoj se ne može raditi bez dizalice i opsežnoga rastavljanja
- Starter, remenje, vodena pumpa, termostat – sve su to poslovi koji kod drugih automobila traju sat vremena, a ovdje se pretvaraju u cjelodnevni posao
Zato se vlasnici često iznenade cijenom popravka. Nije skup dio. Skup je rad. Mehaničar nenaplaćuje alternator, nego sate provedene u pokušaju da dođe do njega.
Upravo zato brojne radionice staru A-klasu ili odbijaju, ili je naplaćuju znatno skuplje. Nije da neznaju – nego znaju točno koliko će ih to stajati živaca i vremena.
4. Automobil se ni po kvaliteti nije posebno proslavio
Da je barem automobil bio iznimno pouzdan pa da se ti teški popravci rijetko događaju, priča bi bila drukčija. Ali nije.
Stare A-klase, poglavito W169, imaju niz poznatih slabosti:
- CVT mjenjač Autotronic – kod W169 najveća boljka. Trzaji pri kretanju, proklizavanje, paljenje lampice mjenjača i na kraju potpuni prestanak rada. Mercedes je zbog toga poslije potpuno odustao od CVT-a.
- Lanac razvoda kod 2.0 CDI motora – rasteže se i prije 120.000 km, a ako se nezamijeni na vrijeme, može preskočiti i uništiti motor.
- Elektronika, bobine, brizgaljke, razni senzori…
- Hrđa i ovjes – stariji primjerci, osobito W168, skloni su koroziji i trošenju ovjesa
Kada se sve zbroji: automobil koji se često kvari + automobil koji je teško popraviti = automobil koji nitko ne želi održavati.
5. Zato su danas stare A-klase tako jeftine
Na oglasima se stare A-klase danas mogu pronaći za 1.000 do 3.000 eura. Ponekad i manje.
To nije zato što su svi odjednom postali loši vozači. To je tržište koje je prepoznalo istinu:-Jeftina kupnja ne znači jeftino održavanje.
Automobil koji vrijedi 1.500 eura, a zamjena spojke stoji 800 – 1.200 eura, jednostavno nema gospodarsku logiku. Brojni vlasnici zato automobil voze dok ide, a kada dođe veći kvar, automobil završi na otpadu ili se prodaje „za dijelove“.
Upravo zato se danas stara A-klasa najčešće kupuje u dvama slučajevima:
- Kao prvi automobil za nekoga tko nezna što ga čeka
- Kao drugi, gradski automobil kod nekoga tko je svjestan rizika i vozi ga dok ide
Isplati li se kupiti staru A-klasu danas?
Iskreno – može, ali samo pod uvjetima:
Kupite je samo ako:
- je riječ o benzincu s ručnim mjenjačem, a ne o CDI-ju s CVT-om
- ima dokazanu povijest održavanja
- su spojka, lanac i ovjes nedavno mijenjani
- kupujete je vrlo jeftino i računate na to da je to automobil „do prvoga većega kvara“
Nemojte je kupiti ako:
- vam treba pouzdan automobil za svaki dan i duge relacije
- nemate mehaničara koji je spreman raditi na njoj
- vam je bitno da popravci budu brzi i jeftini
Stara A-klasa nije loš automobil za vožnju. Udobna je, pregledna, štedljiva i iznenađujuće prostrana. No automobil je nastao iz zamisli koja je mehaničarima zagorčala život.


