ADBLUE SPREMNIK POSTAO JE NOĆNA MORA MODERNIH VOZAČA I JEDAN OD NAJSKUPLJIH KVAROVA NA NOVIM AUTIMA
Ako vozite dizela proizvedenog nakon 2015. godine, velika je šansa da ste već čuli za njega. Ili još gore – platili ga. AdBlue spremnik postao je jedan od najčešćih i najskupljih kvarova na gotovo svim novim automobilima.
Ono što je trebalo biti ekološko rješenje za smanjenje štetnih NOx plinova, pretvorilo se u financijsku noćnu moru za tisuće vozača diljem Europe.
Što se točno kvari?
Iako izvana izgleda kao običan plastični rezervoar, AdBlue spremnik je zapravo visokotehnološki sklop. Unutar jednog kućišta nalazi se nekoliko izuzetno osjetljivih komponenti:
1. Dobavna pumpica AdBlue-a: Nije pumpa visokog tlaka, kako mnogi misle, već mala niskotlačna pumpica čiji je jedini zadatak dobaviti tekućinu iz spremnika prema injektoru na ispuhu. Upravo zbog toga što stalno radi u agresivnoj urei, zbog kristalizacije vrlo često prva otkazuje i blokira.
2. Grijač spremnika: AdBlue se smrzava već na -11°C, pa je grijač obavezan. Njegov kvar zimi je izuzetno čest i auto odmah baca grešku.
3. Senzor razine i pokazivač nivoa: Mjeri koliko AdBlue-a ima u spremniku. Kristali uree ga zalijepe i sustav počinje pokazivati krivu razinu ili stalno javlja da je prazan.
4. Upravljačka elektronika / ECU modul: Mozak cijelog sustava, zaliven u plastiku unutar samog spremnika. Osjetljiva na vlagu, vibracije i isparavanja. Kad ona ode, nema popravka – sustav je mrtav.
Problem je što je AdBlue izuzetno agresivan i sklon kristalizaciji. Ako auto stoji duže, ako se toči nekvalitetan AdBlue ili ako se vozi puno kratkih gradskih relacija, sustav se doslovno začepi i uništi iznutra.
Trik proizvođača: Ne može se promijeniti samo pumpica
I tu dolazimo do najvećeg apsurda i razloga zašto su vozači bijesni.
Na 90% novih automobila – Peugeot, Citroën, Opel, DS, Toyota, Renault, BMW, Mercedes – spremnik je namjerno konstruiran kao zatvorena, nepopravljiva cjelina.
Ako se recimo pokvari mala dobavna pumpica koja realno vrijedi 100-150 eura, ne možete kupiti samo pumpicu. Ako ode senzor od 50 eura, ne možete kupiti samo senzor.
Tvornica vam kaže: morate kupiti CIJELI NOVI SPREMNIK.
A cijena? Od 1.500 do čak 3.000 eura za novi spremnik, plus ruke i programiranje u ovlaštenom servisu. Na autu starom 4-5 godina, koji vrijedi 12.000 eura, kvar od 2.500 eura je velika stavka.
Mnogi se s pravom pitaju – je li ovo ekološki? Bacati cijeli plastični rezervoar od 20 litara zbog jedne male pumpice? I je li ovo pošteno prema kupcu?
Pucanj u vlastito koljeno europske auto-industrije
Žalosno je gledati kako europski proizvođači, koji se već nalaze u ogromnim problemima zbog pada prodaje i pritiska kineske konkurencije, sami sebi pucaju u koljeno.
Dok vozači gube povjerenje u moderne dizele zbog ovakvih kvarova, lojalni kupci koji su platili skuplje za “čisti” euro 6 dizel, sada su kažnjeni najskupljim kvarom. Umjesto da omoguće zamjenu pojedinih dijelova, forsira se prodaja cijelog sklopa.
Postoji li rješenje? DA.
Srećom, tržište je reagiralo.
Danas više niste osuđeni na novi spremnik iz ovlaštenog servisa. Na tržištu postoje profesionalno reparirani i tvornički obnovljeni AdBlue spremnici za upola cijene.
Radi se o vašem istom modelu spremnika gdje su zamijenjeni svi kritični dijelovi – nova dobavna pumpica, nova elektronika, novi grijač i pokazivač nivoa – testirani i spremni za ugradnju. Dobijete jamstvo, a ušteda je i do 50-60% u odnosu na novi.
To je najpoštenije i najisplativije rješenje koje vraća auto na cestu bez bankrota.
Postoji na tržištu i još jedna opcija o kojoj se šapuće, ona softverska. O njoj nećemo pisati u ovom članku. Svaki dobar mehaničar će znati na što mislimo, ali treba reći da je takvo rješenje zakonski upitno, ne prolazi tehnički pregled.
Što je zapravo AdBlue i čemu služi, pisali smo detaljno ovdje: [AdBlue – što je i čemu služi]
