Koliko puta ste vidjeli oglas: “Auto garažiran, podvozje zaštićeno, kao novo”? Podignete auto na dizalicu, a dole sve crno, debeli sloj bitumena, kao da je katranom mazano. Izgleda moćno i zdravo. A ispod tog crnog sloja – trulež sakrivena kao šminkom.
Upravo to je najveća greška koju vozači kod nas prave sa zaštitom podvozja. Sjete je se onda kad je već kasno.
MAZANJE PREKO HRĐE NIJE ZAŠTITA, TO JE SAKRIVANJE
Kod nas se zaštita podvozja u 90% slučajeva radi iz dva razloga: prije tehničkog pregleda da se sakriju rupe, ili neposredno prije prodaje da auto “izgleda sređeno”. Majstor nabaci debeli sloj bitumena ili gume preko već korodiranog lima, sve se zacrni i na prvu izgleda top.
Ali korozija ne staje. Ona nastavlja da jede ispod tog sloja, samo je sada ne vidite. Vlaga ostaje zarobljena između lima i zaštite, nema zraka, i truljenje ide duplo brže. Za godinu-dvije, kad taj bitumen popuca, otpadne vam komad lima zajedno sa zaštitom. Tada više nema sanacije, samo varenje.Pravo pitanje nije kako sakriti koroziju, nego kako je spriječiti da nenastane.
KAKO TO RADE SKANDINAVCI ? U Švedskoj, Norveškoj, Finskoj – nitko ne čeka pet godina. Tamo su ceste 6 mjeseci godišnje bijele od soli i kalcijum-hlorida. Da nisu, ne bi se moglo voziti na -30. Tamo auto bez zaštite istruli za 3 godine, i to im je normalno.
Zato tamo postoji kultura zaštite. Mnoge auto kuće nude dodatnu anti-korozivnu zaštitu prije same isporuke novog auta kupcu. Auto dođe iz tvornice i idu direktno u odjel za zaštitu, i tek onda kupcu u ruke. To se naravno dodatno plaća, od 500 do 1200 eura zavisno od auta, ali Skandinavci to plaćaju bez pitanja. Jer znaju da će im auto onda trajati.
I nemaže se samo lim. Prava, profesionalna zaštita podrazumijeva špricanje zaštitnog voska i elastomera na sve što je izloženo:
kompletnu karoseriju odozdo,
unutrašnjost pragova i šupljina,
ramena, vilice, mostove, poprečne nosače,
šarafe, kočione vodove, crijeva.
Jer korodira sve, ne samo lim. Kad recimo istrune zadnji most ili vilica , badava vam onda što je prag zdrav.
KAKO TO KOD NAS FUNKCIONIRA? Reći ćete – kod nas nema toliko soli, nismo Norveška. Istina, ali pogledajte ispod bilo kojeg 5-6 godina starog auta koji nikad nije opran odozdo. Mazde 3 i 6, Honda Civic, Hyundai i30, Opel Astra K, Dacia Duster, čak i noviji VAG – rubovi pragova, zadnji lonci, košuljice amortizera, vilice – sve smeđe.
Razlog je jednostavan – tvornička zaštita je nikad tanja. Tvornice štede svaki gram i svaki euro. Nanese se tanak sloj transportnog voska koji je dovoljan da izdrži garanciju od 12 godina na proboj hrđe, ali samo ako redovno perete podvozje. A tko pere podvozje?
NAŠA PREPORUKA – DOK JE ZDRAVO, POSLIJE JE KASNO
Ako planirate voziti svoj auto duže od 3-4 godine, zaštitu uradite odmah, dok je podvozje još zdravo i suho. Idealno u prvoj godini.
I da, to nije posao od 50 eura i pola sata.
Prava procedura izgleda ovako: Detaljno pranje podvozja vrućom vodom pod pritiskom i aktivnom pjenom. Mora se skinuti sva sol, blato, masnoća.Potpuno sušenje. Ako se maže na mokro, opet ste zarobili vlagu. Sanacija postojeće korozije. Ako već ima površinske hrđe, ona se mora mehanički obrusiti ili kemijski neutralizirati, pa tek onda premazati prajmerom. Nanošenje finalnog sloja – danas se više ne koristi tvrdi bitumen koji puca. Koriste se elastični voskovi na bazi ulja koji ne pucaju i “dišu” i sami zatvaraju sitne ogrebotine.Takav posao košta, ali to je jednom u vijeku auta.
Ako vam neko ponudi zaštitu za nekih 80 eura na brzinu bez pranja i sušenja – bježite. To je upravo ono sakrivanje korozije prije prodaje.